Kaori Jošida je Japanka iz Fukuoke koja je dosad već dva puta posetila Srbiju. Kaže da je oduševljena našom hranom i kulturom i želi da otvori restoran japanske hrane u Novom Sadu. NJena omiljena srpska pevačica je Aleksanda Kovač, koju zajedno sa svojom ćerkom sluša i tako je uči naš jezik.
Kaori takodje ne krije svoju ljubav prema Srbiji i na svim svojim profilima na socijalnim mrežama često i naširoko piše o svojim posetama i objašnjava da želi da bude most koji bi spojio Srbiju sa Japanom.
Za ovo je, kaže ona, zaslužan njen nastavnik engleskog jezika koji je iz Srbije i koji ju je upoznao sa našom kulturom.
Kaori je samo jedna od nesaznatljivog broja turistkinja i turista koje su frilenseri iz Srbije privukli poslednjih godina. Frilensing otvara vrata globalnog tržišta i omogućava saradnju sa ljudima iz celog sveta, a mnogi od kratkotrajnih projekata se pretvaraju u dugogodišnje saradnje, dukoba prijateljstva, kulturne razmene ili čak i ljubav.
Ono što je verovatno najbitnije za samu državu i što utiče na sve nas i naše potomke je to da frilenseri menjaju naš imidž u svetu na pozitivan način.
Jedna od najgorih posledica svih turbulencija kroz koje je ceo naš region prošao u poslednjih trideset godina je negativna medijska slika koja je u svetu stvorena o Srbiji, a koja traje već dugo. Godinama smo prikazivani kao agresivan i primitivan narod, što je stvorilo brojne predrasude kod potencijalnih investitora, klijenata i turista iz inostranstva. Medjutim, kada strani klijenti koji su svoj utisak o Srbiji stekli samo iz medija stupe u kontakt sa srpskim frilenserom, ta slika se iz korena menja.
Budući da većinu srpskih frilensera čine visoko obrazovani profesionalci koji u samoj državi najčešće nemaju priliku da se dokažu u svom poslu zbog malog tržišta ili nerazvijenih industrija, ne iznenadjuje da su medju najtraženijima na raznim digitalnim platformama i berzama poslova. Trenutna najpopularnija platforma za rad Upwork nam daje uvid u to kako strani klijenti opisuju naše frilensere: „komunikativni“, „efektni“, „fleksibilni“, „profesionalni“, „kreativni“, „talentovani“ … Medjutim, na ovakvim platformama komunikacija se uglavnom odvija pisanim putem, dok predavači jezika provode sate u direktnom razgovoru sa svojim učenicima i bude znatiželju o njihovoj kulturi kod učenika. Naši predavači se najčešće opisuju kao „harizmatični“, „inteligentni“, „načitani“, „zabavni“, „otvoreni“, „motivišući“, „zanimljivi“, a komentari učenika u kojima se zahvaljuju nastavniku na upoznavanju sa srpskom kulturom su uobičajena pojava.
Iako zapravo ne znamo koliki je tačan broj frilensera u Srbiji jer ih zakon ne prepoznaje, gruba procena koja se pominje u medijima je oko sto hiljada. To zapravo znači da Srbija ima oko sto hiljada nezvaničnih ambasadora koji svesno ili nesvesno aktivno utiču na poboljšanje imidža naše zemlje u svetu, predstavljajući našu bogatu kulturu, postavljajući je na mapu poslovnog sveta i time privlačeći strane investicije i turiste kakva je Kaori.