Sedi, jedan!

U jednoj osnovnoj školi radila su dva učitelja. Ukupno su imali 300 učenika. Objasnili su deci da je 3 * 3 = 6

Od 300 učenika, tog dana, samo jedan učenik nije bio prisutan, bio je bolestan, našao je rešenje negde na internetu.

Prolazile su godine, pitanje koliko je 3 * 3 se vise nije pojavljivalo u zadacima i učenici su stigli do male mature.

Prvo pitanje je: X = 3 * 3

260 ucenika upisuje X = 6

39 učenika upisuje različite brojeve, jer ne znaju odgovor,nagadjaju.

1 učenik upisuje X = 9

299 učenika pada test iz matematike, jedan prolazi.

 

Učenici i njihovi roditelji se bune, organizuju protest.

Ministarstvo obrazovanja ništa ne zanima, nastavnici se prave ludi, crvene, ne smeju da kažu da su pogrešno učili decu, jer bi time ugrozili sebe. Biraju da ćute.

Ostali gradjani-posmatrači ih pitaju:

”Pa jel ima neko od vas to napismeno, sa potpisom nastavnika?”

”Nemoguće da niko nije znao rešenje?”

”Neki od njih sigurno nisu znali…”

”Ja znam rešenje, zašto bi se njima gledalo kroz prste?”

 

Dakle, šta smo videli iz gornjeg primera?

Dovoljno je samo dve osobe da dezinformišu više stotina, čak i više hiljada osoba.

Jednom napravljen problem, neće se korigovati sam od sebe.

‘Neznanjem’ možemo opravdati samo mali broj osoba u jednoj grupi.

Veliki broj dece napravilo je grešku po odredjenom pravilu. Ovde je pravilo nastalo kroz neinformisanost nastavnika, koje se potom prelilo na decu.

 

Pitanja koja se postavljaju:

 

Ko je kriv, deca, nastavnici, neko treći?

Koliko je generacija u poslednjih 20 godina izašlo sa pogrešnim odgovorom?

Treba li iz vrednovanja na testu, izostaviti ovo pitanje, ili ih sve oboriti?

Kako ćete razlikovati one koji ‘nisu znali’, i one koji su bili pogrešno informisani, ukoliko je krajnji rezultat isti?

Da li učenici nisu znali rešenje, ili su ZNALI da je rešenje 3 * 3 = 6 ?

Sta bi bilo da se to desilo u svim skolama?

 

Mi, frilenseri, nismo deca i znamo da 3dž3 nije 6. Nismo poreski inspektori ni savetnici i znali smo da porez ne treba da platimo. Tako su nam rekli, u Poreskoj upravi, ne u jednom gradu, u svim.