Udruženje frilensera i preduzetnika  objavljuje odgovore advokata na česta pitanja frilensera u našem udruženju usled velikog interesovanja. Budući da je pitanja i odgovora mnogo, odlučili smo da ih objavimo kao seriju članaka. Prethodni tekst možete pročitati ovde.

Ukoliko neki od ovih odgovora deluju obeshrabrujuće čitaocima, trebalo bi da znaju da je upravo to razlog protestima. Može se videti da su naši zakoni nepravedni prema frilenserima i umesto da klonete duhom, dodjite na proteste da se izborimo za bolji pravni sistem i opstanak frilensa u Srbiji.

 

Da li u autorskom ugovoru o izradi softvera mora da se navede neto ili bruto naknada autoru ili može da se kaže da će autor i naručilac nakon izvršenog posla odrediti zajedno autorsku naknadu? Da li može da se kaže da će autor prijaviti naručiocu troškove na kraju rada ili da će ti troškovi biti odredjeni po broju sati koje autor utroši na izradu softvera?

 

Ugovorne strane su slobodne da urede svoje ugovorne odnose kako žele, u okviru zakona i drugih propisa. Stoga, možete urediti ugovorom način i dinamiku isplate kako ih budete dogovorili sa drugom ugovornom stranom. Medjutim, imajte u vidu da prihode koje ostvarite ovim ugovorom od stranog isplatioca prihoda srpski pravni sistem posmatra kao bruto iznos, da ćete biti obavezni da na taj iznos obračunate pripadajuće poreze i doprinose, te da ćete po uplati poreza i doprinosa imati na raspolaganju neto iznos ostvarenog prihoda.

 

Da li ugovor sa klijentom mora da bude preveden na srpski jezik?

 

Ugovor sa klijentom ne mora biti preveden na srpski jezik. Ali opet ovo pitanje zavisi i od oblasti u kojoj se ugovori zaključuju. Recimo, po pitanju osiguranja, ugovori moraju biti prevedeni na srpski. Isto tako, moraju biti prevedeni i ukoliko je to potrebno za banku, poresku upravu – odnosno kada se ostvarivanje prava iz ugovora tiče državnih organa i organizacija.

 

Obzirom da Youtube tretira partnere, odnosno osobe koje dele svoj sadržaj na njihovoj platformi, kao autore, a njihov rad kao autorsko delo, te je pravo na emitovanje sadržaja na Youtube-u preneseno licencom, zatim, pružaju sve oblike zaštite autorskog rada i uklanjanje duplikata koji krše autorska prava, te da je ugovor izmedju dve strane sadržan u svim njihovim pravilima, a ne samo u segmentu “of Service”, i kršenje nekog od tih pravila dovodi do ukidanja naloga na tom servisu, da li je moguće dokazati poreskoj da je ugovor sklopljen sa Youtube zapravo ugovor o autorskom delu, gde autor eksploatiše svoje delo na način koji on hoće i koji se ne kosi sa zakonima RS, te da tamo ne postoji nikakvo ograničenje u eksploataciji sopstvenog rada i da nema razlike da li je zarada ostvarena reklamama uz autorski rad (jer drugačije ne može), ili prodajom ulaznica za bioskop i zarade od procenta, umnožavanjem kopija knjiga ili diskova sa programom i zarade od procenta?

 

Google  Ireland, odnosno Google Adsense sa predstavništvom u Irskoj koji oni pominju, je ovde samo platforma za isplatu zarade ostvarene na Youtube-u. Sve ovo, a u vezi sa normiranim troškovima, gde bi se ova dela mogla tretirati kao muzička i kinematografska dela u oblasti kulture i umetnosti (43%), ili kao proizvodnja emisije (34%).


Neophodno je da se analiziraju ugovori koji su zaključeni sa navedenim platformama kako bi mogli da damo odgovor na pitanje da li se takvi ugovori mogu smatrati ugovorima o autorskom delu. U svakom slučaju, ugovor o autorskom delu mora da ispunjava uslove propisane Zakonom o autorskom i srodnim pravima, odnosno da je poreski obveznik zaključio autorski ugovor u pisanoj formi u skladu sa čl. 69. Zakona o autorskim pravima. U suprotnom, ostvareni prihod ima tretman drugog prihoda u skladu sa čl. 85. Zakona o porezu na dohodak gradjana, za koji se priznaju normirani troškovi 20% od bruto prihoda. Imajte u vidu da Poreska uprava utvrdjuje vrstu prihoda prema njegovoj ekonomskoj suštini, odnosno da ako utvrdi da se jednom vrstom ugovora (tzv.simulovani pravni posao) prikriva neka druga vrsta ugovora (tzv. Disimulovani pravni posao), za utvrdjivanje poreske obaveze osnovu čini disimulovani pravni posao. Ovo je načelo fakticiteta koje je propisano Zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji.