Da li je dužničko ropstvo predvidjeno za frilensere u 2021. godini? Početak je nove godine, a frilenseri čekaju pregovore sa nadležnim ministarstvom od kojih im zavisi budućnost. Nažalost, nekoliko stotina frilensera je već dobilo rešenja od Poreske uprave, koja ih uvode u začarani krug dužničkog ropstva.
Za to vreme u okolnim zemljama su se promenili zakoni koji se odnose na frilensere. Okolne države poput Makedonije i Bugarske daju velike podsticaje frilenserima i digitalnim granama industrije uopšteno.
Istovremeno, u Srbiji se formiraju udruženja gradjana, prave se online i offline protesti, naši radnici na internetu su pod pritiskom, stresom i na lekovima. Obećanih pregovora – od kojih im zavisi gola egzistencija – i dalje nema. Prva i osnovna molba je: da se sedne za sto i civilizovano porazgovara. A kao rezultat tih razgovora da se pronadje rešenje kojim bi obe strane bile zadovoljne.
Što se više bude odugovlačilo sa početkom pregovora, Poreska uprava će slati sve više poziva. Aktivnost Poreske uprave se značajno povećala pred sam kraj 2020. godine. Pretpostavlja se da je to zbog toga što je 1. januara 2021. godine zastareo dug za 2015. godinu, kada je kamata bila najviša do danas, pa je Poreska uprava pokušala u poslednjim danima 2015. godine da pozivima spreči zastarevanje (koje je za prihode iz 2015. godine za koje nisu poslati pozivi nastupilo 1. januara 2021. godine).
Na grafikonu je prikazano kretanje referentne kamate u periodu od 2015. do 2020. Ona je samo deo formule na osnovu koje Poreska uprava računa dug koji potražuje od frilensera.
Kako se dug računa? Prvo, računa se za prethodnih pet godina. Računaju se prvo normirani troškovi od 20% na priliv. Kada se oni oduzmu, dobija se osnovica koja se dalje oporezuje sa 20% za porez, 25.5% za PIO fond i 10.3% za zdravstveno.
Najgore od svega je stavka za PIO fond, gde se uplate uvažavaju i ulaze u ukupan iznos za penziju, ali vam se vreme ne računa, odnosno, ne ide vam staž. Pošto je zakon pisan za dopunske prihode fizičkih lica, da ste se po njemu vodili od 2001. godine i uplaćivali 19 godina u PIO fond, a živeli kao frilenseri, uplatili biste pozamašnu sumu u fond. Medjutim, sa 65 godina ne biste imali ni jedan jedini dan radnog staža. Totalni paradoks.
Sad na sve te sume nakalemite još i kamate i eto vas u dužničkom ropstvu. Ovo su u proseku kamate za svaku godinu:
2015: 16.25%
2016: 14,38%
2017: 13,88%
2018: 13,38%
2019: 13,08%
2020: 11,69%
U tabeli ispod teksta, prikazan je slučaj frilensera koji zaradjuje u proseku 300 evra mesečno. Vidimo da je za 5 godina zaradio oko 18 000 evra, a da su nameti 8 000 evra. Od tih 8 000 evra, 3 600 bi otišlo u PIO fond, a frilenser bi dobio 0 dana radnog staža. Zdravstveno osiguranje, za koje mora da plati skoro 1 500 evra, ne može iskoristiti unazad.
Kad u priču uvedemo i kamate od oko 3 300 evra, dug je sa 8 000 evra narastao na 11 300 i čini 63% od ukupne sume koju je frilenser zaradio.
Ako bi frilenser dobio mogućnost reprograma duga na 60 meseci, po postojećim propisima morao bi prvo da plati 46% nameta (porez, PIO i zdravstvo) i to je 138 evra. Ako bi mu blokirali nalog u banci i automatski skinuli još 190 evra za dug sa kamatom, on bi na kraju meseca bio 26 evra u minusu.
A gde je život? Ranije se izdržavao sa tih 300 evra prihoda, a sad bi trebalo dodatno da se zadužuje narednih 5 godina samo da bi preživeo. Ušao bi u proces prinudne naplate, oduzimali bi mu imovinu, upao bi u začarani krug dužničkog ropstva. Na kraju bi završio u zatvoru, jer prosto je nemoguće otplatiti dugove unazad za 5 godina. Identična situacija je i za frilensera koji zaradjuje 600 evra mesečno. Praktično ne bi bio ni na nuli.
Dakle, matematički je nemoguće raditi po zakonima i servisirati dugove kao frilenser. Čak ni kao frilenser koji zaradjuje preko 1000 evra, koji ima opciju da se registruje kao preduzetnik-paušalac i da visoke namete od 46% za fizička lica zameni za fiksne troškove od oko 300 evra ili manje na mesečnom nivou. I sa takvim primanjima, frilenser bi mesec završio u plusu sa samo 70 evra.
Od tih para ne bi mogao da plati ni hranu, ni kiriju, ni internet, ni račune. Zaradjivao bi 1000 evra mesečno, a ne bi mu ništa ostalo. Kako neko da preživi 5 godina, kako da ostane psihički i fizički zdrav dovoljno da može kvalitetno da obavlja posao? Šta ako bez tog posla ostane?
Može da poveća cene i da zaradi više kako bi preživeo, ali to je veliki poslovni rizik, jer je pitanje hoće li ostati konkurentan na surovom svetskom tržištu. Preživeće ako ga porodica bude pomagala jer će on kao dužnički rob morati 5 godina da radi samo da dodje na nulu, ili što bi se reklo, na zelenu granu.
U tabeli je prikazan i frilenser koji dobro zaradjuje, oko 2000 evra mesečno. Nakon plaćanja svih nameta, njemu bi ostalo samo oko 440 evra. Opet, da li je to dovoljno za kiriju, hranu, odeću, za osnovne egzistencijalne stvari? Prosudite sami.
Realnost ovih surovih proračuna veoma verno oslikava kako je naglo čovek, koji je izvozom svoje pameti donosio čist kapital iz inostranstva u svoju matičnu državu, i kroz potrošnju dodatno punio budžet Republike Srbije, posle svega postao rob. Ušao je u začarani krug dužničkog ropstva i našao se u očajničkom položaju. Vi procenite da li je to pravedno i humano i da li ijedan zakon u našoj zemlji treba da ima ovakve posledice.